KAKVO ĆE BITI ISPITIVANJE U KABURU I KAKO SE ZAŠTITITI OD KABURSKE PATNJE

Hadis Bera b. Aziba koji govori o umrlom od trena uzimanja duše pa do toga šta im se dešava u kaburu

Ebu Davud Tajalisi i Abd b. Humejd bilježe ovaj hadis. Pored njih, hadis bilježe i Ali b. Ma’bed, Hennad b. Sirri, Ahmed b. Hambel i dr. To je vjerodostojan hadis koji ima mnogobrojne lance prenosilaca.

Ebu Davud bilježi hadis, sa svojim lancem prenosilaca i kaže: „Rekao je h. Bera: – Izašli smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na džennazu jednom Ensariji. Kada smo ga spustili u kabur Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je čučnuo, a mi oko njega u takvom miru kao da su nam na glavama ptice. On je dizao pogled prema nebu, a zatim ga obarao prema zemlji, a onda rekao: – Utječem se i tražim zaštitu kod Allaha od kaburske patnje. – To je rekao nekoliko puta, a onda rekao: – Čovjek vjernik, kada kreće ahiretu i ostavlja dunjaluk, dođe mu melek i sjedne mu uz glavu i kaže: ‘Izlazi dobra dušo, prema Allahovom oprostu i zadovoljstvu!’ Njegova duša, tada, izlazi kao što kap klizi iz posude.“

Amr, u svojoj verziji kaže, mada to nema u verziji Ebu Avane: – Mada vi to ne vidite. Dođu džennetski meleki svijetlih lica, kao suncem ozarenih, noseći džennetske kefine i posjedaju uz njega. Prekriju svojom brojnošću cijeli horizont. Kada mu Melek smrti uzme dušu, oni je odmah prihvataju od njega i ne dozvoljavaju da se duša zadrži kod njega ni koliko je treptaj oka, i u tom smislu su Allahove riječi: „Izaslanici Naši mu, bez oklijevanja, dušu uzmu.“[1] Tada mu duša izađe kao najljepši miris koji postoji, a onda se meleki s njom krenu uspinjati i ne naiđu ni na jednu vojsku između nebesa i zemlje a da ne kažu: – Kakva je to duša?Meleki pratioci kažu: – Taj i taj, – nabrajajući njegova najljepša imena i nadimke, i tako dok ne dođu do kapije zemlji najbližeg neba. Ta mu se kapija otvori i onda mu pratnji pristupe najbolji sa svih katova nebesa. Nastave put sve dok ne dođu do sedmog neba. Tada im bude naređeno: – Zapišite njegova djela u ‘Illijjun. „A znaš li ti šta je Illijjun? Knjiga ispisana! Nad njom bdiju oni Allahu bliski.”[2] Njegova djela, onda budu zapisana u Illijjun, a onda im bude rečeno: – Vratite ga u zemlju, jer sam im obećao da sam ih od nje stvorio, u nju ću ih povratiti i iz nje ponovno stvoriti.

Tada će biti vraćen u zemlju i duša će mu se vratiti u njegovo tijelo pa će mu doći dva meleka i žestoko ga protresti, posaditi da sjedne i pitati: – Ko ti je Gospodar? Šta ti je vjera? Ko ti je Vjerovjesnik?

On će odgovoriti: – Allah mi je Gospodar, a Islam mi je vjera.

– A šta kažeš o ovome čovjeku koji vam je poslan? – On je Allahov Poslanik.

– A kako ti to znaš?

– Došao nam je s jasnim dokazima od našeg Gospodara, pa sam povjerovao i potvrdio.

O tome govore Allahove riječi: „Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu.“[3]

Tada će glas iz neba reći: – Istinu je rekao Moj rob, prostrite mu džennetsku prostirku i obucite ga u džennetske haljine i pokažite mu njegovo mjesto u Džennetu. Onda će mu se kabur proširiti koliko pogled dopire. Njegova djela će se prikazati u liku lijepog čovjeka, lijepo namirisanog i obučenog i reći će mu: – Raduj se onome što ti je Allah pripremio. Raduj se Allahovom zadovoljstvu i džennetskim blagodatima koje nikad neće nestati.

Umrli će mu reći: – Allah te obradovao svakim dobrom, a ko si ti čije je lice ozareno kao lice muštulukdžije?
– Ovo je dan koji ti je obećan. Ja sam tvoja dobra djela, i tako mi Allaha, znam te kao nekoga ko je žurio da čini dobra djela i ibadet Allahu čini, a ko je oklijevao s grijesima. Neka ti Allah da svako dobro.

– Gospodaru moj, učini da nastupi Smak svijeta kako bih se vratio svojoj porodici i imetku.

A ako je grješnik, pa bude okrenut dunjaluku a nezadovoljan ahiretom, njemu će doći melek i sjesti mu uz glavu, a onda reći: – Izlazi pogana dušo, i raduj se Allahovoj srdžbi i gnjevu! Doći će mrki meleki noseći vatreni pokrov.

Kada Melek smrti uzme dušu, oni će je odmah prihvatiti. Njegova duša će mu se rasuti po tijelu, a melek će je vaditi od čega će mu pucati vene i nervi što je poput mnogostrukog žarača kada se nađe u mokroj vuni. Oko duše će se širiti smrad kao najgora lešina. Neće proći ni kraj jedne grupe meleka, između nebesa i zemlje, a da oni neće upitati: – Kakva je to pogana duša?

Ovo je taj i taj, – nabrajajući njegova najgora imena i nadimke.

S njim će ići sve dok ne dođu do zemlji najbližeg neba, ali je im kapija nebesa biti zatvorena, i reći će im se: – Vratite ga u zemlju, jer sam im obećao da sam ih od nje stvorio, u nju du ih povratiti i iz nje ponovno stvoriti.

Onda je biti bačen s neba. Potom je proučio ajet: „A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – biće kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.“[4] Biće vraćen na zemlju i duša će mu biti vraćena u tijelo, pa će mu doći dva meleka i žestoko ga protresti, posaditi da sjedne i upitati: – Ko ti je Gospodar? Šta ti je vjera?

On će reći: – Ne znam.

– A šta kažeš o ovome čovjeku koji vam je poslan?

On neće znati o kome je riječ, pa će mu se reći: – O Muhammedu.

– Ne znam, čuo sam da ljudi nešto pričaju o tome.

– Nisi znao.

Kabur će mu se toliko stijesniti da će mu rebra jedno kroz drugo prolaziti i njegova djela će mu se prikazati u liku smrdljivog čovjeka odvratnog izgleda i užasne odjeće, i reći će mu: – Raduj se Allahovoj kazni i srdžbi.

– A ko si ti čije je lice kao lice onoga koji donosi ružne vijesti?

– Ja sam tvoja ružna djela. Allaha mi, ne znam te osim kao nekoga ko ne žuri s ibadetima i ko je vrlo brz u grijesima.“[5]

Amr bilježi hadis od Minhala, a on od Zazana, a on od Beraa, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Za njega će biti zadužen melek koji je i gluh i slijep i koji će nositi željezni malj, kojim da udari brdo, u prah bi se pretvorilo. Pa će ga njime udariti i umrli će toliko kriknuti da će ga čuti sva stvorenja osim džina i ljudi. Potom će mu duša biti povraćena i onda će biti opet udaren.“

Ibn Ma’bed dodaje: „Potom će mu se zadužiti melek koji je i gluh i slijep, nosiće metalni malj i udariće ga njime tako da će mu tijelo puknuti od potiljaka do pete. Onda će mu se tijelo povratiti kako je i bilo i on će ponoviti udarac.“

U nekim predajama Ibn Ma’beda, stoji, kada je riječ o metalnom malju: „Kada bi se svi džini i ljudi okupili ne bi ga bili ustanju podići, i njime će ga udariti, pa će se umrli u prah pretvoriti. Potom će mu se duša vratiti i on će po drugi put biti udaren i toliko će kriknuti da će ga čuti sve što je na zemlji osim džina i ljudi. Onda će biti rečeno: – Prostrite mu dvije vatrene ploče, otvorite mu prolaz u Džehennem. Tako će i biti urađeno.“

Dodaje, kada govori o odlasku sa dunjaluka: „Sići će meleki žestokog izgleda koji će nositi džehennemsku odjeću, i oni će ga nasilu obući, a dušu će mu vaditi kao trnovitu granu iz mokre vune. Dok je budu vadili cijepaće mu se i pucati vene. Kada mu duša izađe proklinjaće ga svaki melek i na nebesima i na zemlji.“

Ebu Abdullah Husejn b. Husejn b. Harb, prijatelj Ibn Mubareka, sa svojim lancem prenosilaca, bilježi od h. Abdullaha b. Amra da je rekao: „Čovjek, kada pogine na Allahovom putu, prva kap njegove krvi koja padne na zemlju, je iskupljenje za njegove grijehe, a onda Allah pošalje džennetski plašt u kojeg bude primljena njegova duša pa pošalje i džennetski lik u koji se utjelovi, a onda se uspinje s melekima kao da je jedan od njih. Meleki po krajevima nebesa govore: – Došla nam je plemenita duša sa zemlje u prijatnom društvu.

Neće proći ni pored jednih vrata a da mu se neće otvoriti, niti i pored jednog meleka a da melek neće nazvati selam toj duši, moliti za oprost i pristupiti njenoj pratnji, i tako dok ne dođu do Premilostivog. Tada će reći: – Gospodaru naš, ovo je Tvoj rob kojeg si usmrtio na Tvome putu. Potom će taj šehid učiniti sedždu a za njim i meleki. Onda će biti očišćen i oprošteni mu grijesi, a zatim će ga uvesti među ostale šehide. On će ih naći pod svilenim šatorom kako uživaju u plodnim vrtovima, jedući ribu i govedinu. Ribe u rijekama veličaju Allahovo ime. On će probati sve vrste džennetskih plodova. Kada omrkne, bik će ubosti svojim rogom, pa će ga on zaklati i pojesti zajedno s ostalim šehidima a u mesu će osjetiti sve džennetske mirise. Poslije toga će bik biti kao što je i bio i otići će džennetskim prostranstvima, a kada svane doći će mu riba pa će i nju spremiti i pojesti sa ostalim šehidima. U njenom mesu će osjetiti sve džennetske mirise. Onda će se svi zajedno povratiti i razgledati svoja džennetska boravišta moleći Allaha da nastupi Kijametski dan.

Kada umre vjernik Allah mu pošalje dvojicu meleka i džennetski ogrtač i kaže: – Izlazi smirena dušo, izlazi u džennetske mirise i Gospodaru koji nije srdit na tebe! Duša takvog čovjeka će izaći namirisana najljepšim mirisom koji je čovjek ustanju osjetiti, a meleki na krajevima nebesa će govoriti: – Od zemlje nam dolazi dobra duša u lijepoj pratnji. Neće doći ni do jednih vrata a da mu se neće otvoriti niti proći pored meleka a da on neće za njega Allaha moliti, i tako dok ne dođu do Milostivog. Tada će meleki pasti na sedždu i reći: – Gospodaru naš, ovo je Tvoj rob, taj i taj, usmrtio si ga a on Ti je robovao i nikada Ti druga nije pripisivao. Uzvišeni će reći: – Dovedite ga i neka sedždu učini.

Duša će učiniti sedždu, a onda će biti pozvan Mikail i biće mu rečeno: – Odvedi ovu dušu neka bude s ostalim dušama vjernika kako bi znao gdje je kada budem pitao na Kijametskom danu. Onda će biti naređeno, pa će se kabur tome vjerniku proširiti koliko za sedamdeset lakata. Oko njega će biti raznovrsni mirisi i biće zastrt svilom. Ako uz njega bude išta od Kur’ana, to će mu biti dovoljno kao svjetlo, a ako ne bude imao, u kabur će mu se postaviti svjetlo jako kao sunčevo. Taj vjernik će biti sličan mladoženji koji počiva i kojeg budi onaj ko mu je najdraži. On je se iz sna probuditi kao neko ko se nije naspavao.

A kada umire grješnik Allah mu pošalje dvojicu meleka i pošalje komad platna koji smrdi više nego išta postojeće i koje je grublje od bilo čega postojećeg pa meleki kažu: – Izlazi pogana dušo! Izlazi u patnju i vatru. Tvoj Gospodar je tobom nezadovoljan i srdit na tebe. Izlazi, a doista je grozno to što si za sebe pripremila. Izaći će, šireći oko sebe smrad kakav niko ni zamisliti ne može, a meleki na krajevima nebesa će govoriti: – Od zemlje dolazi pogana duša i poganih djela.

Sve nebeske kapije je se zatvarati pred njom. Potom će biti naređeno pa će se kabur tog čovjeka stijesniti i biće mu poslane ogromne zmije koje će mu izjesti meso i ogoliti kosti. Biće mu poslani i meleki koji su i gluhi i slijepi koji će nositi metalne maljeve i njima ga udarati. Oni niti je čuti njegovu viku niti vidjeti njegovu patnju da bi mu se smilovali, a nepogrešivi su prilikom zadavanja udaraca. Svako jutro i svako veče će mu biti izloženo njegovo mjesto u Džehennemu i on će moliti Allaha da odgodi Smak svijeta kako nikad ne bi došao u Džehennem.“

Nesai bilježi, sa svojim lancem prenosilaca, od h. Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada umire vjernik, dođu mu meleki milosti noseći bijelu svilu i govoreći: – Izlazi zadovoljna i tobom zadovoljno. Izlazi u zadovoljstvo i uživanje i Allahovo zadovoljstvo. Duša će izaći kao najljepši miris. Meleki će tu dušu dodavati jedan drugom sve dok ne dođu do nebeske kapije gdje će upitati: – Kakav je ovo miomiris koji s vama dopire od zemlje? Odvešće ga među ostale duše vjernika i oni će mu se obradovati više nego se neko od vas obraduje nekom svome koji se vraća s dalekog puta. Oni će ga početi ispitivati. – Šta je s tim i tim? Šta je s tom i tom?

Biće im rečeno: – Ostavite ga, on je bio u dunjalučkim problemima.

A kada kaže: – Nije li vam došao?

– Odveden je u Džehennem, – reći će.

A kada umire nevjernik, dođu mu meleki kazne s džehennemskom odjećom i kažu: – Izlazi srdžba je na tebi. Izlazi u kaznu i patnju.

Izaći će kao nešto najsmrdljivije, i tako dok ne dođu do zemaljske kapije, a onda će meleki reći: – Kakav je to smrad? Onda će biti odvedena, ta duša, među duše ostalih nevjernika.“

Ebu Davud Tajalisi bilježi od hazreti Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada vjernik umire dođu mu meleki milosti i nazovu mu selam pa njegova duša iscuri u bijelu svilu. Meleki kažu: -Nismo osjetili ljepšeg mirisa od ovoga.

Onda kažu: – Budite blagi s njim, on je upravo izašao iz dunjalučkih briga.

Vjernici će pitati: – Šta je s tim čovjekom? Šta je s tom ženom?

Što se tiče nevjernika, kada izađe njegova duša, meleki čuvari zemlje će reći: – Nismo osjetili goreg smrada od ovoga. Onda će ga stropoštati u najdublji kat zemlje.“[6]

Odgovor nevjernicima: Kažem: Slijedi šest poglavlja u kojima je odgovor nevjernicima.

Prvo poglavlje

Brate, dobro prouči ovaj hadis a i onaj prije njega, uvidjećeš da su ruh (duša) i nefs (duša), jedno isto i da je to prefinjeno tijelo koje je vrlo slično fizičkom tijelu, da se ona čupa i izlazi, mota se u svoje kefine, uzdiže se na nebo, niti umire niti nestaje. Duša je nešto što ima svoj početak ali nema svoj kraj. Ima dva oka i dvije ruke, oslobađa lijep miris ili pogan. Sve su ovo osobine tjelesa a ne osobine pojmova.

Bilal u hadisu kaže: – Allahov Poslaniče, dušu mi je uzeo Onaj koji je uzeo i tvoju.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovara, kako stoji u hadisu Zejd b. Eslema: „Ljudi, Allah nam uzima duše i ako hoće vratiće nam ih u neko drugo vrijeme.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je još rekao: „Duša kada izlazi pogled je prati.“ I rekao je: „To je onda kada njegov pogled prati dušu.“[7]

Ovo je najpotpunije tumačenje. Ljudi se o duši najviše razilaze. Najispravnije je ono što smo naveli i to je stav Ehlus-sunne – da je ona tijelo. Uzvišeni Allah kaže: „Allah uzima duše u času njihove smrti.“[8] Tumači kau da se htjelo ukazati na ruhove, jer kaže:„A zašto vi kad duša do guše dopre…”[9] čime se ukazuje na dušu (nefs) kada izlazi iz tijela, što je osobina tijela, ali nije spomenuta u ajetu jer kontekst na nju upućuje.

Svaki koji kaže da duša umire i nestaje je otpadnik od vjere, a svaki onaj koji tvrdi da ima reinkarnacije (da se duša, kada izađe iz našeg tijela seli u neko drugo) je nevjernik. Duša je čuvana od strane Allaha, pa ili uživa u blagodatima ili je izvrgnuta patnji. O tome će kasnije biti više riječi.

Drugo poglavlje

Vjerovanje u kaburska iskušenja i patnje je obavezno. Potvrditi i povjerovati je nužno, shodno onome što nam o tome govori onaj koji je istinu govorio, a to je da će Allah oživjeti u kaburu onoga ko je bio zadužen da se pokorava na dunjaluku, tako što će mu vratiti dušu i učiniće da bude onakav kakav je bio i na dunjaluku, tako da će biti kadar shvatiti šta mu se govori, o čemu ga pitaju i kako treba odgovoriti. Biće mu jasno šta mu je pripremljeno u kaburu; da li blagodati ili patnja. O svemu ovome govore hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovakav stav imaju učenjaci Ehlus-sunne.

Ashabi, na čijem je jeziku objavljen Kur’an, su od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razumjeli ono što smo rekli i ništa drugo. Takav je slučaj i s tabi’inima i onima koji su došli poslije njih, i tako dalje.
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio o kaburskoj patnji i iskušenjima i o tome da će doći dva kaburska ispitivača, hazreti Omer je upitao: – A hoće li meni biti vraćen i moj razum?

– Hoće – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

– Tada se ne brinem i znam kako ću s njima. Allaha mi, ako me pitaju, pitaću i ja njih, pa ću im reći: – Moj Gopodar je Allah, a ko je Gospodar vama dvojici?

Tirmizi Hakim, u Nevadiru-l-usul bilježi hadis hazreti Abdullaha b. Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom pričao o dvojici kaburskih ispitivača, pa je hazreti Omer rekao: – Hoće li nam biti vraćen naš razum, Allahov Poslaniče?

– Svakako, kao što ga i danas imate.

– Onda je u njegovim ustima kamen. – reče Omer.

Sehl b. Ammar priča: – Usnio sam Jezida b. Haruna poslije njegove smrti pa sam ga upitao: – Šta je Allah s tobom uradio?

– Došla su mi dvojica meleka, strašnog izgleda i žestoki, pa su me pitali: – Šta ti je vjera? Ko ti je Gospodar?

Ko ti je Vjerovjesnik?

Prihvatio sam se za svoju bijelu bradu i upitao ih: – Zar mene pitati takvo nešto? Ja ljude podučavam osamdeset godina kako da vam odgovore – i njih dvojica su otišli, govoreći: – Jesi li zapisivao od Džerira b. Osmana?
– Jesam.

– On je mrzio hazreti Aliju, pa i da Allah njega zamrzi.

U hadisu hazreti Beraa stoji: „Pa će mu se duša vratiti u tijelo“ – i to neka ti bude dovoljno. Kaže se da će pitanje i patnja biti samo duševni a ne tjelesni, ali ono što smo ti već naveli je ispravnije. A Allah najbolje zna.

Treće poglavlje

Nevjernici i oni muslimani koji su slijedili filozofe, negiraju kabursku patnju. Njihov dokaz je taj što kažu: – Otkrivali smo kabure i tamo nismo nalazili nikakvog meleka ni slijepog ni gluhog, kako udaraju ljude metalnim maljevima, niti smo u kaburima našli bilo kakvu zmiju, niti upaljenu vatru, a trebalo bi da, u svakoj situaciji, da vidimo da se on izmijenio, međutim, umrli ostaje isti. Kako je moguće da ga se postavi da sjedi, a kada bi stavili živu pred njegove oči vidjeli bismo da niti se miče niti se njegovo stanje mijenja? Kako je moguće njegovo kažnjavanje i širenje kabura koje spominjete? Kad otvorimo kabur nađemo njegov lahd tijesan i vidimo da je kabur onoliko koliki smo i iskopali, pa kako da se kabur proširi toliko da u njemu budu i umrli i meleki koji ga ispituju. Sve to ukazuje na činjenicu da je duša ta koja je izvrgnuta ispitivanju i patnji, a da tu stvarnost nema šta tražiti.

Odgovor: – Mi vjerujemo u ono što smo naveli, a Allah radi što i kako hoće, kažnjava ili daje blagodati, a našim pogledima to je uskraćeno. Allah je ustanju da radi šta hoće i toj Njegovoj svemoći nije nemoguće da sve to uradi. Mi, kada bi htjeli, mogli bi ukloniti živu između očiju umrlog, mogli bi ga položiti da leži, da sjedi ili stoji, mogli bi proširiti kabur ili ga produbiti. Mogli bi kabur napraviti da bude širok dvjesto lakata umjesto sedamdeset, a Allah je mnogo moćniji od nas i mnogo djelotvorniji. Mnogo bolje od nas svodi račun, a zar nije Njegovo: „i zaista On može, kada nešto hoće, samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.“[10] Nema Gospodara nikome ko zaziva Islam, a da mu to nije svojstvo, pa kada mi to otkrijemo, Allah povrati stanje kakvo je i bilo. Da, kada bi umrli bio pred našim očima, nije isključeno da mu dođu meleki i da ga ispituju a da prisutni ne osjete njihovo prisustvo, a da im umrli odgovori na njihova pitanja i da mi ne čujemo nikakvog glasa. Primjer tome su dva spavača od kojih jedan sanja ljepote i uživanja a drugi patnju i teškoće. Niko ko je u njihovom društvu ne zna šta se s njima događa, a kada se probude tek onda kažu kroz šta su prolazili u svome snu.

Neki naši učenjaci kažu: – Ulazak meleka u kabure može se protumačiti tako što ćemo reći da je to njegovo provjeravanje onih koji su u kaburima i umrli znaju za njega bez potrebe da on ulazi unutar kabura. Moguće je i da melek, zbog svog sastava, može da se uvuče u svaki kabur bez toga da rovi rupu, a moguće je i da je uzrovi pa da je Allah vrati kako je i bila bez toga da ljudi to mogu primijetiti. Moguće je i da melek ude u kabur ispod zemlje na način koji je nedostupan ljudskom razumijevanju. Sve u svemu, ono što se dešava s kaburima i umrlim je neuobičajeno za ljudski razum. Ahiretske stvari se ne mogu mjeriti dunjalučkim mjerilima. O ovome nema nikakvog spora, i da nema o tome predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi o tome ne bi znali ništa.

Ako oni kažu: – Svaki hadis koji se kosi sa zdravim razumom, kazaćemo da je prenosilac pogriješio. Vidimo čovjeka koji je razapet na krstu, kao takav ostane dugo vremena, a niti mu se duša vraća u njegovo tijelo niti bude ispitivan. Isto je i sa umrlim koji je na svojoj postelji, i njega niti ko ispituje niti se pomiče. Ili onaj kojeg su divlje zvijeri pojele, ptice raskopale i čiji su dijelovi tijela u voljama mnogih ptica ili utrobama riba. Kako je moguće da se njihovo tijelo sastavi? Kako je moguće da ga meleki ispitaju? Ili, kako može kabur, nekog ko je u ovom stanju, rastrgnut, biti džennetska bašča ili džehennemska provalija?

Na ovo je moguće odgovoriti na četiri načina.

Prvi: – Onaj koji je obavijestio o ovome je isti onaj koji je rekao o pet namaza i mi nemamo načina da to shvatimo osim da prihvatimo ono što nam je prenijeto.

Drugi: – Ono što Kadi kaže: – Oni koji su u kaburima su zastrti od pogleda živih, i oni su ispitivani u svojim kaburima. Allah je zaklonio od pogleda svoje meleke, mada ih Njegovi Poslanici mogu vidjeti. Ko to niječe, neka zaniječe i dolazak Džibrila svim Allahovim Poslanicima. Uzvišeni Allah opisujući šejtane kaže: „On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite.”[11]

Treći: Neki učenjaci kažu: – Nije isključeno da život bude vraćen u onoga koji je razapet na krstu, a da mi toga ne budemo svjesni, kao što za onesviještenog mislimo da je mrtav. Isti je slučaj i sa onim ko doživi kliničku smrt, mi čovjeka ukopamo misleći da je mrtav. A nije isključeno ni za onoga čiji su dijelovi tijela rastureni da Allah vrati život u svaki od njih.

Kažem: i vrati čovjeka onakvog kakav je i bio, kao što je slučaj s čovjekom koji je naredio da bude spaljen nakon svoje smrti i da se njegov pepeo raspe na četiri strane svijeta, pa, kako u hadisu stoji: „Allah naredi kopnu i ono sabra ono što je bilo na njemu, i more sabra ono što je bilo u njemu. Onda upita čovjeka: – Šta te nagnalao da učiniš to što si učinio?

– Strah od Tebe. – odgovori čovjek.”[12] A u Kur’anu imamo ajet: „Uzmi četiri ptice…“[13]

Četvrti: Ebu Meali kaže: – Zadovoljavajući odgovor bi bio da Allah pita određene dijelove tijela, da li je to srce ili nešto drugo, i tome povrati život i uputi pitanje. To nije neshvatljivo. Neki učenjaci kažu: – Ovo nije nimalo teže za shvatiti od činjenice da je Allah izveo duše iz kičme Ademove i pitao ih: – Zar ja nisam vaš Gospodar? – A sve duše su odgovorile: – Svakako jesi!

Četvrto poglavlje

Ako upitaju: – Šta je sa djecom, po vašem mišljenju?

Odgovorićemo: – Oni su kao i odrasli, njihov razum bude upotpunjen kako bi bili svjesni položaja u kojem se nalaze i sreće koja ih je zadesila. Budu nadahnuti ispravnim odgovorom. Ovo se može razumjeti iz predaja koje o tome govore. Spomenuto je da se kabur stisne i djetetu kao što se stisne velikom, a taj smo hadis već spominjali.

Hennad b. Serijj navodi predaju od hazreti Ebu Hurejre da je rekao: „Ako bi se klanjalo nad djetetom koje je disalo, a nije nikad počinilo nikakva grijeha, reći će se: – Gospodaru, sačuvaj ga i zaštiti od kaburske patnje.”[14]

Peto poglavlje

A ako neko upita: – Kako tumačite hadis: „Kabur je, ili jedna od džehennemskih jama ili bašča od džennetskih bašči.“?

Na to ćemo odgovoriti tako što ćemo reći: – To prihvatamo i tumačimo tako kako jeste, bez ikakvog prenesenog značenja i alegorisanja. Kabur vjernika će biti ispunjen zelenilom, i Abdullah b. Amr b. As se izjašnjava o vrsti bilja koje će biti u kaburu vjernika, pa kaže da je to Rejhan (bosiljak, ili neka druga mirisna biljaka), dok će kabur nevjernika (kafira) biti ispunjen dvjema užarenim pločama. O ovome smo već pričali.

Neki od naših učenjaka kažu da je ovaj hadis u prenesenom značenju i da se njime htjelo reći kako će vjerniku biti lahko odgovoriti na pitanja u kaburu, te kako će u njemu ugodno boraviti i biti siguran. Opisan je kao džennetska bašča samo da bi se dočarala blagodat kabura za vjernika, kao kad mi kažemo: ‘Taj i taj živi kao u Džennetu’ ako živi u udobnosti i blagostanju, tako će i vjernik, u svome kaburu, biti u rahatluku i zadovoljstvu. Allah će vjerniku podići koprenu s očiju pa će biti u stanju da vidi i uživa u prostranstvu koliko mu pogled dopire, kao što o tome postoji predaja.

Poređenjem kabura sa džehennemskom jamom želi se ukazati na kaburski stisak i žestinu ispitivanja, te na užas i stravu kojoj će kafiri biti izloženi u svojim kaburima. Ovim patnjama će biti izloženi i oni koji su činili teške grijehe, a Allah najbolje zna.

Prvo tumačenje je ispravnije jer i Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govore istinu i nema ništa nemoguće u rečenom.

Šesto poglavlje

Ebu Omer u Temhidu, bilježi predaju od hazreti Ibn Abbasa da je rekao: „Čuo sam Omer b. Hattaba da kaže: – Ljudi, doista je kamenovanje (za počinjeni zinaluk, op. prev.) istina i pravda i ne zavaravajte se, u pogledu toga, a ono što ukazuje da je to tako je činjenica da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provodio kamenovanje, Ebu Bekr je kamenovao, a i mi smo kamenovali poslije njih. Doći će ljudi iz ovoga ummeta koji će negirati kamenovanje, koji će negirati i poricati Dedždžala, koji će negirati izlazak sunca sa zapada, koji će negirati kaburske patnje i iskušenja, koji će poricati šefaat (zagovorništvo) i koji će poricati i negirati izlazak ljudi iz Džehennema, nakon što su gorjeli.”[15]

Naši učenjaci govore: – Ti koji negiraju nabrojanu su kaderije i haridžije i svi oni koji slijede njihov put i njihovu ideologiju. O ovome pitanju postoje različita mišljenja, pa Ebu Huzejl i Bišr kažu: – Ako je izašao iz imana, čovjek je biti kažnjen nakon drugog puhanja u rog, a u međuvremenu će biti ispitivan.

Belhi, Dubai i njegov sin potvrđuju i priznaju kaburski azab (patnju), ali su negirali kaburski azab vjernika, nego je on samo za nevjernike i griješnike, po njihovom mišljenju. Većina Mu’tezila smatra da nije dozvoljeno ijednog od Allahovih meleka nazivati imenima kao što su Munkir i Nekir, nego se pod pojmom munkir podrazumijeva zamuckivanje, a pod pojmom nekir to što će ga meleci grditi.

Salih kaže: – Kaburski azab je moguć, ali će se on odvijati nad tijelima bez toga da se u njih vraća duša i umrli je u stanju znati, osjećati i bolovati. Ovo je stav i jedne grupe Keramija. Jedna grupa Mu’tezila kažu da će Allah kažnjavati umrle u mezarima i uzrokovaće im bolove ali ih oni neće osjećati, a kada budu proživljeni osjetiće sve te vrste bolova, i oni tvrde da je način na koji se kažnjavaju umrli sličan načinu pijanog ili onoga koji je bez svijesti, kada bi ih udarali oni ne bi osjećali bolove all kada se vrate svijesti, onda osjećaju posljedice tih udaraca.

Što se tiče ostalih Mu’tezila: Darar b. Amr, Bišr Merrisi, Jahja b. Kamil i drugi, oni, u osnovi, negiraju kaburski azab i kažu: – Onaj ko je umro mrtav je u svom kaburu sve do Kijametskog dana.

Sva ova mišljenja su odbačena jer Kur’an ih odbacuje: „Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti.“[16] Naveščemo još neke predaje koje će pojasniti ovo, a u Allaha je podrška.

* Poglavlje iz knjige: PODSJETNIK NA STANJA UMRLIH I AHIRETSKA DEŠAVANJA, Muhammed ibni Ahmed El-Kurtubi, Izdavač: Libris, Sarajevo, 2003. god.

[1] Kur’an, ‘An’am, 61.

[2] Kur’an, Mutaffifun, 19-21.

[3] Kur’an, Ibrahim, 27.

[4] Kur’an, Hadždž, 31.

[5] Ebu Davud Tajalisi, 753.

[6] Vjerodostojan hadis, Ebu Davud Tajalisi, 2389.

[7] Mursel, Malik u Muvettau, 26.

[8] Kur’an, Zumer, 42.

[9] Kur’an, Vaki’a, 83.

[10] Kur’an, Jasin, 82.

[11] Kur’an, A’raf, 27.

[12] Muttefek alejh, Buhari, 3478. Muslim, 25/2756.

[13] Kur’an, Bekare, 260.

[14] Vjerodostojna predaja, Hennad u Zuhdu, 351.

[15] Ahmed b. Hanbel, 1/23, Ibn Abdilberr, 19/69, lanac prenosilaca je slab

[16] Kur’an, Mu’min, 46

Islam-live.net